Dakle, koje se sve obveze namjeravaju refinancirati kreditom koji je u fazi pregovora s bankama, što se predviđa u pogledu jamstava te radi li se možda već I na širem planu refinanciranja (npr. obveznice) I optimiziranja strukture duga?
Posebno zabrinjavajuće zvuči izjava predsjednika uprave Zagrebačkog Holdinga, Ivana Novakovića, u kontekstu transparentnosti upravljanja javnim novcem, a vezano za novo zaduživanje Zagrebačkog Holdinga, kojeg je na upit Poslovnog dnevnika dao Novaković:
U odgovoru ZGH-a uglavnom se objašnjava zašto zasad to ne mogu komentirati.
"Kako je ZGH d.o.o. obveznik Zakona o tržištu kapitala I upravljanju povlaštenim informacijama, svako iznošenje informacija o procesima operativnog I/ili financijskog restrukturiranja, a bez da su isti putem kanala objave povlaštenih informacija Zagrebačke burze podijeljeni s investicijskom javnosti, smatrao bi se neadekvatnim upravljanjem samim procesima operativnog I/ili financijskog restrukturiranja I povezanim povlaštenim informacijama", stoji u odgovoru.
Ovaj odgovor je zabrinjavajuć ponajprije zato što se interes tržišta kapitala i interes potencijalnih investitora stavlja ispred interesa javnosti i građana o čijem se novcu na kraju i radi, i o javnim gradskim poduzećima, čiji je primarni interes isporuka kvalitetne usluge za što nižu cijenu građanima koji pune gradski proračun kroz prirez i komunalnu naknadu. Ovako je sve postavljeno obrnuto, kao da se radi o korporaciji čiji je primarni interes zarada i profit investitora, a ne kvaliteta javnih gradskih komunalnih servisa.
Naime, od prvih najava zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića I Uprave Zagrebačkog holdinga o otvaranju razgovora s bankama u vezi s restrukturiranjem dugova ZGH-a prošlo je nešto više od pola godine.
Iako je u izvješću za 2021. Uprava Holdinga na čelu s Ivanom Novakovićem navela da su još u zadnjem kvartalu prošle godine "pokrenuti razgovori s bankama oko definiranja optimalne strukture I vremenske dimenzije otplate, kako kratkoročnih tako I dugotročnih obveza prema financijskim insttucijama ", konkretni razgovori o novom aranžmanu traju tek odnedavno.
Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, s klubom nekoliko domaćih banaka u tijeku su dogovori o refinanciranju obveza od 220 milijuna eura.
Stabilizacija kao ključni cilj
U odnosu na iznose kratkoročnih obveza koje prema izvješćima za 2021. na naplatu stižu tijekom ove godine, s bankarima se dogovara veći iznos kredita. Prema godišnjem izvješću Holdinga, na razini Grupe ZGH krajem 2021. stanje kratkoročnih obveza po primljenim kreditima I najmovima (s dospijećem unutar godine dana) bilo je na 1,2 milijarde kuna, od čega se glavnina odnosi na ZGH d.o.o.
S obzirom na ukupne dugove I poslovne rezultate tj. iskazanih 794 milijuna kuna gubitka (godinu prije 470 milijuna), stabiliziranje poslovanja apostrofirano je kao jedan od ključnih ciljeva I fokusa mjera I u Poslovnom planu ZGH za 2022.
Uprava ga je predstavila početkom veljače, a njezin predsjednik tada je istaknuo kako "trenutna zaduženost Grupe ZGH iznosi ukupno 4,8 milijardi kuna, od čega više od 1,3 milijarde dospijeva u ovoj godini". Usto, sredinom iduće godine na naplatu stiže I nešto manje od 2,3 milijarde kuna duga po obveznici".
Tim je brojkama Novaković ilustrirao nužnost provođenja financijskog restrukturiranja u okviru širega plana stabilizacije poslovanja, transformacije organizacije te održivosti I daljnjeg razvoja ZGH.
Iznimno značajan porast
Isto vrijedi I za pitanja o nalazima analize koju je Grad kao vlasnik ZGH-a naručio od KPMG-a, kada se očekuje svođenje razine duga tj. kreditnih obveza na prihvatljiv omjer u odnosu na EBITDA-u, što se, prema godišnjem izvješću, očekuje u srednjem roku.
S tim u vezi Uprava ZGH-a je pri predstavljanju Poslovnog plana za ovu godinu zacrtala ostvariti 504 milijuna kuna dobiti prije poreza, amortizacije I kamata. Novaković je, doduše, priznao da bi to bio "iznimno značajan porast dobiti u samo jednoj godini". Je li ostvariv, pokazat će vrijeme, ali neka zbivanja u međuvremenu nisu baš sugerirala takve iskorake.
Za početak, u vrijeme te najave još nisu bila zaključena ni izvješća za 2021., tad su prvotne procjene Uprave o 587 milijuna kuna gubitka Grupe na kraju narasle za oko 200 milijuna. Približno toliko je pak gubitku pridonio "short" u plinskom segmentu poslovanja, kao rezultat lošeg planiranja nabavke I drastičnog poskupljenja plina.
Kako stvari stoje, Gradska plinara Opskrba (GPZ-O) ide u smjeru prodaje, zajedno s tvrtkom za distribuciju plina, Gradskom plinarom Zagreb (GPZ). Osim što su oko robe još mogući zapleti, pitanje je I hoće li se taj plan okončati u ovoj godini.
Radi li se tu i o mogućoj prodaji još poneke sastavnice Zagrebačkog Holdinga osim Gradske Plinare, teško je zasad reći, no prema korporativnom modelu upravljanja Zagrebačkim Holdingom to izgleda sasvim moguće, a za građane koji će sve to plaćati, bi moglo značiti da će dobiti skupu i lošu uslugu, jer su iskustva drugih zemalja pokazala da privatizacija javnih poduzeća uglavnom znači skupu i lošu uslugu i uništenu infrastrukturu, u koju vlasnik ne ulaže, nego iz nje isisava novac dok ide.
Isto tako, čini se da ni smanjenje broja zaposlenih, kao metode optimiziranja poslovnih procesa, ne samo da ne daje željeni rezultat, nego čini suprotno od toga, dovodi do nedostatka radnika i time do disfunkcionalnosti u isporuci komunalnih usluga, a sindikati tvrde da se to desilo jer uprava nije sprovela sistematizaciju radnih mjesta, a ni početak primjene novog modela prikupljanja otpada putem standardiziranih gradskih vrećica, ne ide planiranim tempom.